
Kroz svoj rad u kojem podučavam , vrlo često nailazim na situacije u kojima moram jedno te isto ponavljati u nedogled. I potrudite se i napišete to ljudima na papir, pošaljete im na mail misleći da će spremiti, zapamtit..
Ipak, ljudi se vraćaju sa istim pitanjima. I vi kao dobar predavač, ponavljate ista gradiva kad vas telefonom prekinu u privatnim satima, kad vas sretnu na ulici , vide online.
Prošle u godine dok osobno nisam shvatio da je to toliko učestalo baš zbog moje dostupnosti. No, ako radite posao predavača, vi morate biti dostupni. I tu se vrtimo u krug. Sve dok vam ne klikne i shvatite da je super biti dostupan te da vi želite biti dostupni što više - ali pod uvjetima da vam se vaše vrijeme plati.
I gle vraga, počeo sam primjenjivati taj sistem i ljudi su počeli pamtiti. Pozivi i poruke u kratke noćne sate su se sveli na one hitne i konačno se uspostavio neki red.
Tada počinjete razmišljati kako da se organizirate. Iza vas su nebrojene skripte, objave, vodiči i poslani mailovi. Stoje i skupljaju prašinu, memorije pohrane bez ikakve svrhe i koristi. I tada kad stavite sve na hrpu, vidite da toga ima za jednu knjigu.
Pa zašto ne napisati tu knjigu...
Hmmm....
Nastavak slijedi